beats by dre cheap

Plamen svijeće

Godina prodje, evo uskoro dolazi jos jedna, opet bez tebe naravno. Stojimo u mjestu, tu smo, svi znaju da smo ti i ja nešto posebno, nešto više od običnog i koliko god tuđi bili da opet pripadamo samo jedno drugome, a tuđi smo i uvijek smo bili. Evo skoro dvije godine kako te ugledah, ma da sam samo znala nikada moja noga tamo ne bi kročila, nikada se ne bih zaustavila na onom hodniku da te još jednom malo bolje pogledam. Znaš možda bih još uvijek i bila sa njim, sa čovjekom s kojim sam imala sve ali on nije bio ti. Tu si, ali opet si tako daleko, i svakim korakom prema tebi čini mi se da sam samo dalje od tebe, da se samo odmičem i polako šaljem sebe u vječnost tvoga zaborava, jer moj si ali ipak ne pripadas meni. Opet sjedim sama u mraku i palim dvije svijeće u sjećanje na nas, jer to je nekako bio naš znak, u svim onim hladnim noćima dok je napolju padala kiša dok sam od svih problema bježala tebi u zagrljaj kao malo dijete prestraseno od svijeta i mraka, a ti bi onako smiren sa naljepsim osmijehom upalio svijeću i zagrlio me i lagano sa jednim šapatom "uvijek sam tu za tebe, imaš mene" sve moje probleme riješio jer sam bila sigurna, znala sam da imam tebe. Tako gledam plamen svijeća kako gore jedna za mene, jedna za tebe, ne mogu više da palim samo jednu jer i mi smo sad baš kao ove dvije svijeće, razdvojeni, nismo više jedno. Svijeća polako izgara, polako nestaje, a blago njoj kad bih ja samo mogla nestati da zaboravim na dva zelena oka najljepša na svijetu, na jedan osmijeh, na jedne usne koje nikada nisu imale šansu da se spoje sa mojima pa da makar imam čega da se sjećam. Uvijek si bio moj, ali nikada nisi bio sa mnom. Ali znaš dodju mi tako dani kada počnem da zaboravljam, kada te potisnem duboko u podsvijest samo da se ne sjećam vise da sam s tobom bila najsretnija na svijetu, a ti kao da predosjetis, pa se javis da me podsjetis sta mi znacis i koliko su mi svi drugi pored tebe nebitni, a onda kao pijesak ponovo počnes da klizis mi kroz prste lagano i neprimjetno nestanes, pa se zapitam da li si bio tu, da li i ova svijeca uzaludno izgara nadajući se da će te dočekati? Ne brini se, tu si, ne mogu te zaboraviti i ne zelim, tu si uvijek kad sklopim oci, ugledam samo jedno najljepše lice, zelene oči i plavu kosu, i za milion godina neću bio bi tu, u mojim snovima i mislima jer ti si ono što ne prolazi. U sjećanje na tebe, na nas, na sve ono što smo mogli biti ali zbog ponosa nismo, palim još jednu cigaretu, a suza skliznu niz ivicu bijelog lica i ugasi plamen tvoje svijeće da me podsjeti da nisi tu, da nismo zajedno i da nekome drugome sad palis svijeću i primas je u zagrljaj u ovim hladnim noćima. Eh, da je bilo samo malo manje ponosa, ali izgleda da su najveće ljubavi uvijek one neostvarene, a sretan kraj postoji samo u bajkama.

Iluzija savršenstva
http://iluzijasavrsenstva.blogger.ba
30/12/2019 02:43