beats by dre cheap

Ni slutila nisam..

Mart, nedjelja ne bi puno drugacija od ostalih, nekako bi tmurna i puna nekog umora. Jutarnja rutina kafa, cokolada, cigareta i omiljena serija dok kapljice kise plesu najljepsi ples. U polutmurnom stanu slusajuci kapljice kako lupaju od zahrdjale limove san me opet poce savladavati, a onda poruka. O boze pa kasnim opet, spremanje, trka. Smocena, pokvarene sminke i kose dolazim na nas prvi sastanak. Bas dobar utisak ostavljam ovako rascupana i mokra, ali hajde kako god bude, mogu ga nastaviti krajickom oka posmatrati iz daleka kao i predhodnih godina, nema veze. Ni slutila nisam... Taj dan, taj datum, zauvijek cu pamtiti. Grad okupan milionima kapljica kise, prazan, samo zvuk tvojih patika kako klize po mokrom betonu odzvanja ulicama ovog grada i moj poneki osmijeh. Nakon samo par minuta zaboravih na kisu, ti i ja setamo kroz zelenu idilu a u meni vulkan osjecanja kada god bih pogledala njegove morsko plave oci. Klupe smočene i okupane nekako mi se ucinise tuzno, vrbe savijene od teskih kapljica koje su se zaustavile na njihovim granama a trava nekako bi zelenija i razdraganija od svega ostalog. Dok sjedim na mokroj klupi posmatram tvoje lice i shvatam da je iz bliza puno ljepse nego iz daleka, da su tvoje oci jos plavlje a osmijeh dosta prijatniji i ljepsi, u tom trenutku shvatih da te ne zelim gledati iz daleka, nikada vise, ne zelim da budes samo jos jedna u nizu neostvarenih zelja. Trenutak tisine, tvoje usne lagano pocese da klize preko moga obraza, cijeli moj svijet na trenutak zastade, noge ne osjecam vise kao da nisu moje a pod se ljulja i trese kao da je bas u ovom trenutku najjaci zemljotres koji nemilosrdno rusi sve oko nas. Tako izgubljena osjetih toplinu tvojih usana na mojima, u nevjerici jedva da uzvratih. Nisam mogla da vjerujem da si moj bar na tren, a ni slutila nisam koliko ces biti moj i koliko cu biti tvoja. Nakon toga dolazak kuci, jos uvijek nevjerica i sumnja da je sve to istina, ali izgleda da ima istine u onom sto kazu da se najljepse stvari najduze cekaju. Danas je tacno 4 mjeseca od prvoga puta kada osjetih toplinu tvojih usana, cetiri najljepsa mjeseca u mome zivotu. Uprkos svemu i danas se nekada zapitam da li je to sve istina, da li je to samo jos jedan u nizu mojih ludih snova, ali onda shvatim da se ti ne mozes zamisliti, da si ti nesto posebno, sto niko drugi nije i sto ni jedna osoba ne bi mogla ni zamisliti, nesto sto je sami Bog kreirao tako kako jeste, a kreirao te da budes najljeps, ponosan, drugaciji od svih, jednostavno poseban. Zato te molim ostani tu, budi uz mene ovako komplikovanu, nista drugaciju od ostalih, drzi me zauvijek cvrsto za ruku da se ne izgubim u masi, jer u toj masi osobu kao sto si ti bilo bi nemoguce pronaci.

Iluzija savršenstva
http://iluzijasavrsenstva.blogger.ba
25/07/2017 23:26