Iluzija savršenstva

There is an optical illusion about every person we meet.

15.09.2017.

Samo ostani tu

Nebo obojeno milionima sjajnih zvijezda tu noc sijalo je sjajnije nego ikada, pun mjesec uz milione uličnih svjetiljki obasja grad, a okolna brda kao da su pokušavala da se što više približe da bi taj magični prizor sačuvala od pogleda. Noć bijahu tako lijepa i čarobna,tvoje oči,tvoj pogled koji sliči na beskrajne morske dubine koje osijavaju i oslikavaju plavu nebesku boju, punu mistike i zanosa,pa mi se učini da bih cijelu vječnost mogla ostati tako sjediti na blagom povjetarcu i gledati cijeli grad i nebo oslikano u tvojim očima, zamljišljena i izgubljena u njihovim najvećim dubinama.Mogla bih ih gledati svaki dan, i iznova se zaljubljivati u njih, drzati tvoju ruku u svojoj i pokazati cijelom svijetu da si moj, i da sam tvoja. Ruka u ruci, dok sjedimo tako na maloj dekici gledajuci svjetla grada koja su pokušavala da što jače sijaju i nadjačaju taj zanos u tvojim očima, i vatru koju osjećam sa svakim našim poljupcem i zagrljajem. Vjetar zamrsi moje uvojke a tvoj miris, poljupce i ovaj osjećaj ureza duboko u moje kosti čineći ovaj život nezamislivim bez tebe, zato te molim nemoj nikada da odeš od mene, da me ostaviš u ovom starom oronulom gradu da ispraćam i čekam vozove koji voze u vječnost, u budućnost, ali nedočekujući onaj jedan na koji bih se ja ukrcala i krenula u našu budućnost, jer ne znam kako bih podnijela. Osmijeh bi nestao sa lica, oči bi oslikale krvavu dušu i ostale tako prazne, krvave, ugašene da gledaju i traže tvoje crte lica, oči slične tvojima u slučajnim prolaznicima i svaki put se razočaravaju. Ova ljubav je jedinstvena, naše svađe, poljupci, naše šale i sve ono što nas učini jedinstvenima, pa sada ni svoj život ne bih mogla zamisliti bez tebe. Prije tebe nisam znala šta znači voljeti nekoga, a sada i kada bi me neko pitao šta znači rijeć ljubav, znam da bih izgovorila samo tvoje ime, opisala mu jedan topli i brižni osmijeh i pokušala mu dočarati te posebne oči, ali ne bih uspjela, jer nema riječi kojom se to može opisati, iskreno nisam ni znala da ovakvo nešto može postojati. Zato te molim, budi pored mene, pusti me još malo da sanjam i uživam u tvom osmijehu koji budi čak i uspavane i ledene zidove, da se gubim u tvome pogledu, da te grlim, da te ljubim, pusti me da te volim.

26.08.2017.

Budi pored mene

Gledah te noćima kako toneš lagano u san, a ja se privijam uz tvoje tijelo pokusavajuci da te uzmem samo za sebe, osjecajuci toplinu tvoga tijela, tvoju ruku prebacenu preko moga struka, osjecah se zasticeno, kao da me stitis od svog zla ovog svijeta i cuvas me samo za sebe. Tako savijena u svoju malu ljusku tonula sam u najljepse snove, i docekivala naljepsa jutra sa tobom i tvojim poljubcima na mojim usnama i vratu. Sve mi se to jos uvijek cini nestvarnim. Nestvarno mi je to da nesto u zivotu moze biti ovako lijepo, ovako ugodno, ovako magicno, kao najljepši san ikada sanjan. Učini mi se nestvarnim tvoj osmijeh, trzaj ruke pred spavanje, plavetna kosa i pogled koji sliči na beskrajne morske dubine koje osijavaju i oslikavaju plavu nebesku boju, punu mistike i zanosa. Te oči bih mogla gledati svaki dan, i iznova se zaljubljivati u njih, drzati tvoju ruku u svojoj i pokazati cijelom svijetu da si moj, i da sam tvoja. Kazu da je pet mjeseci malo vremena, ali ja ne mislim tako, nekako se osjecam kao da te oduvijek poznajem, kao da si ti onaj dio mene koji je nedostajao da bi slagalica bila konacno sklopljena, moja ruka za spas od ponora, moje bolje sutra, samo ostani tu, budi pored mene, voli me, a sam Bog zna koliko ja volim tebe.

25.07.2017.

Ni slutila nisam..

Mart, nedjelja ne bi puno drugacija od ostalih, nekako bi tmurna i puna nekog umora. Jutarnja rutina kafa, cokolada, cigareta i omiljena serija dok kapljice kise plesu najljepsi ples. U polutmurnom stanu slusajuci kapljice kako lupaju od zahrdjale limove san me opet poce savladavati, a onda poruka. O boze pa kasnim opet, spremanje, trka. Smocena, pokvarene sminke i kose dolazim na nas prvi sastanak. Bas dobar utisak ostavljam ovako rascupana i mokra, ali hajde kako god bude, mogu ga nastaviti krajickom oka posmatrati iz daleka kao i predhodnih godina, nema veze. Ni slutila nisam... Taj dan, taj datum, zauvijek cu pamtiti. Grad okupan milionima kapljica kise, prazan, samo zvuk tvojih patika kako klize po mokrom betonu odzvanja ulicama ovog grada i moj poneki osmijeh. Nakon samo par minuta zaboravih na kisu, ti i ja setamo kroz zelenu idilu a u meni vulkan osjecanja kada god bih pogledala njegove morsko plave oci. Klupe smočene i okupane nekako mi se ucinise tuzno, vrbe savijene od teskih kapljica koje su se zaustavile na njihovim granama a trava nekako bi zelenija i razdraganija od svega ostalog. Dok sjedim na mokroj klupi posmatram tvoje lice i shvatam da je iz bliza puno ljepse nego iz daleka, da su tvoje oci jos plavlje a osmijeh dosta prijatniji i ljepsi, u tom trenutku shvatih da te ne zelim gledati iz daleka, nikada vise, ne zelim da budes samo jos jedna u nizu neostvarenih zelja. Trenutak tisine, tvoje usne lagano pocese da klize preko moga obraza, cijeli moj svijet na trenutak zastade, noge ne osjecam vise kao da nisu moje a pod se ljulja i trese kao da je bas u ovom trenutku najjaci zemljotres koji nemilosrdno rusi sve oko nas. Tako izgubljena osjetih toplinu tvojih usana na mojima, u nevjerici jedva da uzvratih. Nisam mogla da vjerujem da si moj bar na tren, a ni slutila nisam koliko ces biti moj i koliko cu biti tvoja. Nakon toga dolazak kuci, jos uvijek nevjerica i sumnja da je sve to istina, ali izgleda da ima istine u onom sto kazu da se najljepse stvari najduze cekaju. Danas je tacno 4 mjeseca od prvoga puta kada osjetih toplinu tvojih usana, cetiri najljepsa mjeseca u mome zivotu. Uprkos svemu i danas se nekada zapitam da li je to sve istina, da li je to samo jos jedan u nizu mojih ludih snova, ali onda shvatim da se ti ne mozes zamisliti, da si ti nesto posebno, sto niko drugi nije i sto ni jedna osoba ne bi mogla ni zamisliti, nesto sto je sami Bog kreirao tako kako jeste, a kreirao te da budes najljeps, ponosan, drugaciji od svih, jednostavno poseban. Zato te molim ostani tu, budi uz mene ovako komplikovanu, nista drugaciju od ostalih, drzi me zauvijek cvrsto za ruku da se ne izgubim u masi, jer u toj masi osobu kao sto si ti bilo bi nemoguce pronaci.

12.07.2017.

On se ženi

Januar, snijeg rominja a voda se sa okolnih brda sliva u moj grad, kao da placu i pokusavaju mi prenijeti neku poruku. Uprkos svim pahuljama i snijeznoj oluji koja zahvati moj rodni grad ja opet izlazim, da zaboravim. Tu noc izadjoh da bih zaboravila tvoje smedje oci prepune sjaja i ljubavi, crnu kosu, nas, da bih unistila sjecanje na nas, i na poziv koji unisti mene. Mobitel suti, nema tebe ni tvoga imena na ekranu da se pojavi pa da srce zadrhti od radosti, pobrka otkucaje i zaplese najsretniji ples, dok sjedim pijem kafu on zazvoni, ali nisi ti. Rijeci "moram ti nesto reci, on se veceras zeni" mi dan danas odjekuju u mislima, i ta snijezna januarska noc. Grad zaledjen, dok se polako upucujem prema obliznjoj kafani sa suzama u ocima, da zavaram ovo ludo srce da je sve to laz da ces se pojaviti i reci da to nije istina, primjecujem da je pust, samo moje stope ostavljaju duboki trag u snijegu kakav i ti ostavi u mome srcu i zivotu. Ta noc nekako bi cudna, drugacija, njena nota bi tuzna, sami vapaji i jecaji oronulih i praznih duša, dok muzicari sviraju u mojoj glavi posta haos, on se zeni odzvanja mislima. Casa za casom, suza za suzom, tek poneki ljubazni grč koji naslucuje na osmijeh, oci se zamaglise. Pogled mutan pa se sve ucini drugacije, i dok niza case upoznah njega, nekako se isticao sa prelijepim osmijehom. Ajde makar imam sa kime da pijem ovu bijednu noc dok se on veseli pored zene u bijelom, i tako nakon mnogo popijenih i razbijenih casa nadjoh se sa njim, kojeg sam tu noc upoznala, u luksuznom hotelu. Kunem se da sve do tada nisam znala da je on gazda tog istog hotela, njegov osmijeh bi ono sto mi je trebalo tu noc. Case se nastavljaju nizati, sada sa njim, dok nazdravljamo muzika lagano pjevusi, naidje ona vrlo poznata pjesma u kojoj se pjeva o svadbi i mecavi. Oci zasuzise, grizem usnu da suza ne potece, sakrivam pogled ali uzalud, on primjecuje. "Pa dobro sta ti je, nesto sam pogresno uradio?" upita me znatizeljno gledajuci, "Nn nn n nije mi nista, samo on se zeni veceras" jedva se prelomi preko mojih modrih usana. U tom trenutku sam dobila ono sto mi je trebalo cijelu noc, jaki zagrljaj i stisak ruke. Tako cijelu noc ostasmo sjediti, ja u zabludi da je sve samo san, promrzla i blijeda lica, oboje pijani zbog svojih problema docekasmo zoru. Istina nakon toga ga vise nisam vidjela, ni jednog od njih, osta sama da lutam, sakupljam i trazim komadice razbijenog srca, i molim se Bogu da ga cuva, i njega i njegovu zenu.

28.06.2017.

100 života

Vjerujem da je svaka ljubav posebna, propracena necim karakteristicnim za te dvije osobe, nasu okarakterisa kiša. Milion put sam pricala istu pricu, mozda jer i sama ne vjerujem jos uvijek, znate ono, mi, vrbe, kisa, poljubac... Kunem se od toga dana kisa dobi neko drugo znacenje, svaka kap me podsjeca na nas, na nas prvi poljubac, na noć kada si odlazio u tudjinu, o kako je samo padalo tu noc. Nebo se prolomilo, jecalo i vikalo najjacim gromovima i munjama, i ono je plakalo zbog tvog odlaska. Sada kada se vracas, pa makar i na kratko, opet udara i kuje munjama i gromovima, ali drugacije ovaj put, nekako kao da je veselo, znate ono kad dijete skace od srece radi ispunjene zelje, eh tako i nebo. Danas nije mracno, nas ponovni susret, ponovni prvi poljubac, ponovo kisa, ali neka razdragana, cak i nebo nije mracno nego okupano nekom sivkasto-zlatnom bojom, a sunce se nadzire iza okolnih brda koja opkolise cijeli grad. Kazu daleko od ociju daleko od srca, ali to nije istina, kako bolan daleko od ociju kad je tu iako kilometrima daleko, on je tu konstantno ispred mojih ociju, u mojim mislima, i roni najvećim dubinama moga srca. Oni sto rekose ne vrijedi cekati, ocito ne znaju osjecaj kada su nakon toliko iscekivanja tvoje usne na mojima, opet osjecam tvoj miris u kosi, tvoje dodire, toplinu tvoga tijela. Ma cuj ne vrijedi cekati, ako se volite cekat cete jedno drugo i 100 života, a ako ne onda i da tih 100 života provedete zajedno, džaba vam.

22.06.2017.

Najljepsa noc

Ta noc bi drugacija od svih ostalih, posebna, magicna. On je tu, napokon. Dvije svijece lagano trepere u polumraku i obasjavaju nasa uzarena lica nekim cudnim sjajem. Zvijezde se prosuse po nebu i oslikase se poput najdivnijeg pejzaza na povrsini jezera zajedno sa okolnim vrbama. Prizor magican, bas kao i noc u kojoj bismo napokon zajedno. Jezero oslikano i obojeno milionama zvijezda, okupano svjetlima okolne rasvjete, a mjesec sija najjace do sada i prosu se po jezeru kao nikada do sada, te mu sa zvijezdama i svjetiljkama dade neku cudnu ali ipak najljepsu notu. Njegov pogled kao i uvijek, najljepsi koji je ovaj svijet ikada vidio a dvije svijece koje rasplamsase plamen ucinise ih jos ljepsim te mu pridodase poseban sjaj koji me je kunem se mogao hipnotizovati mene i sva moja cula, da ostanem sjediti tako zaludjena i hipnotisana cijelu vjecnost. Tako hipnotisana i opijena od pogleda i poljubaca, ni ne trepnuh, prepustih mu se. Drhtaj golog tijela, vatra medju nama koja nadjaca sjaj i svijeca i mjeseca, navede me ta shvatim da je on jedini covjek kojeg sam ikada voljela, ali ono stvarno voljela kao nikada do sad. Tu noc shvatila sam jednu stvar, nista u zivotu nije bitno kao cinjenica da kraj sebe imam osobu koja me voli, cijeni i postuje i koju ja volim, samim tim nista nije ni nemoguce. Ja znam, u to sam uvjerena zapravo, da sve dok me on drzi za ruku da sve mozemo prebroditi. Osmijeh, pogled i brojni poljubci i razgovori tu noc ostase duboko urezani u mom sjecanju. Jutro nakon toga probudih se u njegovom narucju, plavetna kosa rasuta po jastuku a on u dubokom snu, pa pomislih "ja nikada nisam vidjela nista ljepse nego njega koji plovi dalekim snovima i luta ko zna kuda". To jutro, najljepse ikada, probudih se u zagrljaju voljene osobe, i samo osoba koja to dozivi zna da boljeg osjecaja na svijetu nema, kada znas da prva stvar kada otvoris oci sto vidis je on, prve izgovorene rijeci "dobro jutro ljubavi", taj osjecaj se porediti ne moze ni sa cim sto postoji na ovom svijetu.

21.06.2017.

Te sam noci prevarila sebe

Kišna nedjelja, grad pust kao nikada do sad, kao da kuga hara pa se svi sakriše u svoje tople domove pa uzivaju uz neku casicu vina. Ne znam stvarno sta mi bi da te nazovem, dal je to od novembarskog vjetra i kise koji mi pomutise pamet, ali u trenu okrecem tvoj broj, s druge strane dobro poznat glas, kazes dolazim za deset minuta. Za tren oka tu si, sa najljepsim osmijehom i nekim posebnim sjajem u ocima pa osta tako u mjestu da stojim, ocarana, u nevjerici da si to stvarno ti ispred mene. "Hajde sta si se ukipila, ulazi u auto" govoris kroz poluosmijeh i otvaras vrata, a ja skamenjena jos uvijek se tresem kao krhka srna pred svojim jelenom dok ga gleda i divi mu se. Narednih par minuta ne progovorih ni riječi, a ti kao da si znao pa pusti onu nasu cetrnaestu na listi koja mi uvijek izmami osmijeh. "Pricalice, sta ti je veceras, nisam te navikao takvu, zivni malo", ta recenica kao da me pogodi pa ostatak noci provedoh sa osmijehom koji ovaj svijet nije vidio. Dolazak na neko meni nepoznato mjesto, a on me uze za ruku kao da osjeti moj strah. "Ma nije valjda da se bojis mraka, pa ti si jos mala curica", rece onako u sali a ja jedva izusti da me je strah ovladao, laganim korakom se popesmo na neko brdo, prizor magican. Cijeli grad kao na dlanu, obasjan brojnim svjetlima, iako kisom okupan koja vec odavno prestade da pada, ucini mi se najljepsi na svijetu, bas kao i ova noc. Čaše se pocese nizati, jedna za drugom, i u sekundi trnci pocese prožimati moje cijelo tijelo, tvoja ruka oko moga struka. Okrenuh se i primjetih da me gledas blago pripitim pogledom i smijes se. Ne uspjeh izustiti ni rijeci, tvoje usne na mojima, grad poce jos vise da sija onog momenta kada osjetih toplinu tvoga tijela. Oluja me savlada, govorim sebi idi kuci, nije on za tebe, njegovo ime je Lutanje, ne moze on na jednom mjestu, ali ostah opijena od poljubaca i pogodjena od najjace moguce oluje osjecanja koju osjetih prvi put u zivotu. Noc kao stvorena za nas, iako znam da sutra toga nece biti, necemo postojati mi vec samo ti i ja. Sati brzo prodjose, kao sekunde, bezbroj ispijenih casa, a onda dolazak kuci. Dolazim u pripitom stanju, ta noc stvarno bi najljepsa na svijetu, onakva kakve se samo zamisliti mogu, ali ujutro kad usta, trijezne glave svatih gorku istinu, koliko god prelijepa bila, te sam noci prevarila sebe.

21.06.2017.

Orhideja

Cvijet, tako magičan i dosadan u isto vrijeme. Dok sjedim i ispijam prvu jutarnju kafu posmatram ljubicastu orhideju na stolu. Tako je lijepa, ima neki magicni sjaj i neku nadnaravnu ljepotu, ali u isto vrijeme je toliko dosadna jer biljka je to, lijepa jeste ali nista od nje nemam osim ljepote. Ipak dok pijem kafu nastavljam da mu se divim na tome sto tako usamljen po cijeli dan bdi nad prašnjavim stolom, ali svakog dana biva sve ljepši, ja toliku usamljenost podnijela ne bih. Bas kao i orhideja i ja se smucam po kuci, danima u starim krpama sa gnijezdom na glavi lezim i ne radim nista korisno, nemam volje ni za cim osim za jutarnjom kafom i cigaretom koji me makar na tren zavaraju i skrenu misli sa toga da si ti otisao. Znas otkako nisi tu nemam volje ni za cim, ni za izascima jer znam da necu ugledati tvoje lice, ni za ucenjem jer se nadam da cu jednog dana u blizoj buducnosti i ja se tisnuti zajedno sa tobom u taj bijeli svijet. Pocinjem da plovim bujicom svojih misli, naravno u njima samo ti, pa se opet divim orhideji kako ne uvene od tolike samoce jer ja vec osjecam da venem, svakog dana imam sve manje snage u tijelu i jos manje zelje za zivotom u kojem nema tebe. Ali kao i ona, prezivjet cu i ja, nadam se, valjda jednog dana kupim kartu u jednom smijeru, kartu koja vodi samo do tebe. Bujica se polako pretvara u poplavu, poplavlja moje misli, nosi ih kao najbrza rijeka, nadam se do tebe, ko zna. U mutnoj solji kafe prepoznadoh svoj lik, tako tmuran,polumrtav i zamucen od starih uspomena i sjecanja na tebe koje krije ovaj grad. Pitaju me zasto ne izlazim, a kako i da izadjem kad nemam snage da prodjem nasom ulicom, nasim mjestima, a da ti ne vrisnem ime i ne pustim suzu. Oci krvave sve vise iz dana u dan, pa tacno pomislim da cesto umjesto suze potece sama krvava dusa, i oboji ovo bijelo klonulo lice u jarku crvenu boju, ali neka mozda je i bolje, neka izadje sva ta krv koja se nakupi, mozda cu onda i ja biti kao orhideja. Snage nemam, ali borim se, cekam i zivim za dane kada cemo biti zajedno, a do tada osta da sjedim i pravim tvoj lik od svakog dima cigarete, nazdravljam u tvoje ime,ispijam jutarnju kafu kao da si tu, i divim se orhideji kako prezivljava samocu uz samo malo vode i opet biva najljepsa. Nadam se da cu i ja uspjeti i suzdrzati se da ne uvehnem, jer lahko je orhideji ona svoju vodu ima, moja si ti, a ti nisi tu, daleko si.

15.06.2017.

Posljednji put

Večeras, posljednji put se sredjujem za tebe. Posljednji put oblacim haltere, čipku i svilu,i kao prvi, tako i ovaj zadnji put ti se prepuštam cijela. Dopustam ti da radis sta ti volja, ipak si ti jedini covjek koji je uspio oboriti zidine oko mene koje su godinama gradjene,koji se uspio pribliziti meni, jedini koji mi je uzeo mladost. Ne znam sta ti o meni govore, ne znam ni sta mislis, ali znam da ovo danas nismo mi. Ovo su samo nasa tijela koja pritiscu jedno drugo pokusavajuci ostati i osvijestiti nas, probuditi nas iz smrti, ali dovoljno si i sam pametan da znas da se mrtva stvar ozivjeti ne moze. Jesmo, bili smo najljepsi par koji je ovaj svijet vidio, ali sada se zapitam da li smo jos uvijek par, pa makar i onaj najruzniji. Ne znam. Jedino sto znam i u sta sam sigurna jeste da polako opet podizem zidine, prepustam ti se ovu noc i uzivam u tvojim milovanjima i poljubcima, u nasem tusiranju, u svemu onome sto smo radili, samo da se podsjetim kako je to izgledalo nekad kad smo srecni bili. Ovo tijelo i srce ostaju pod kljucem, zidine jace nego ikada, neslomljive ovaj put, tako ce i vjecno stojati. Izgradjene bas poput najsnaznije kamene kule koju je nemoguce srusiti i slomiti, i jedina osoba koja ih ukloniti moze je ona koja ih je i projektovala. U ovom slucajtu to si ti, zato uzivam u ovoj posljednjoj noci, posljednjem prepustanju brzim vodama strasti, jer znam da je nas rok istekao, ja osta zarobljena u zidine,u vjecnosti, jer tebe nema, neces doci.

14.06.2017.

Vjecnost

Te noći kad me ne bude, kad posljednji put sklopim oci, tijelo se skameni i odem na vjecni pocinak, molim vas nemojte me zaliti. Nemojte pricati o meni sve najbolje, pricajte istinu, ne lazite, nemojte zaliti jer da ste stvarno htjeli vi bi bili tu onda kada sam vas najvise trebala, kada sam jecala za pomoc, a vi ni jedan jecaj ne custe. Odjenite me u najljepsu odjcu, napravite moje lokne jos raskosnije nego li zaista jesu, kada idem u vjecnost nek idem najljepsa. Sredite me kao sto sam se ja nekada sredjivala njemu i mamila mu osmijeh na lice, nek mu opet budem najljepsa iako mozda i nece doci da me isprati na put posljednji, neka zna da sam u svojim posljednjim trenucima slave bila lijepa samo za njega. Ma ne brinem ja, imat ce on njih jos milion, pocevsi od one koju ima dok mi se kleo da sam mu jedina, dok mi se kleo da me voli, dok je svakog dana lagano mi izmicao iz ruku, ali evo ljubavi, olaksavam ti. Obecavam necu ti vise smetati, nikada! Ipak, imam jednu zelju, zelim samo da se sjetis ponekad i da se zapitas da li ti je ista znacilo ono nase malo carstvo, ili ipak shvatas da sve je bila samo obmana, da sam ti bila samo jedna igracka u velikoj kolekciji. Nema veze, ne zamjerim ti, nemoj da se osjecas lose, samo nadji neku i iskreno je voli, ne lazi je. Kad bolje razmislim neka niko ne dolazi, zelim sama otici na posljednji put svoga zivota, pobogu kad niste bili tu sto cete mi sada, kad vas ne vidim i ne cujem, kad ne znam da ste tu. Jednostavno zivot nekad zna da pretjera pa ti stavi na ledja pretesko breme koje ne mozes da nosis vise, na pola puta pokleknes, izgubis se. Isto tako vas molim ne glumite mi prijatelje, znam da ih nemam, zapravo poznajem samo jednu osobu koja je moj istinski prijatelj. Ne glumite, ne proljevajte lazne suze, ne govorite sve najbolje, ne lazite.


Noviji postovi | Stariji postovi

Iluzija savršenstva
<< 03/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
10326

Powered by Blogger.ba