Iluzija savršenstva

There is an optical illusion about every person we meet.

31.03.2020.

Poslednji put

Gledam u noć, pahulje padaju i kao da se u zraku igraju i plešu jedna sa drugom, pokusavaju me valjda podsjetiti na onaj dan, snježni, olujni, kada sam te zadnji put vidjela. Riječi se lome, ali nikako da se otrgnu sa usana, znaš, prije mi je o svima bilo nekako lagano pisati, spontano, ali o tebi ne mogu. Valjda ne znam da opisem to sto si meni ti, sto vidim u tvojim ocima kada me pogledas i u tvojoj plavoj kosi. I u ovoj noći, sjedeći pored svijeće sa cigaretom u ruci, kao nekada s tobom, pitam se gdje si, da li ti se ikada otrgne misao pa pomislis na mene, na onaj zadnji put kad smo se vidjeli, a bio nam je prvi put. Cujes li moj jecaj, grudi vrište a glasa ne puštam, udaljen si kilometrima daleko, ne znam da li cemo se vise ikada vidjeti. Dvije godine otkako sam te prvi put vidjela proslo je kao dva minuta, a ovi dani otkako te ne gledam, svaki kao da traje vjecnost. Mozda smo bili pogresni mi, možda se nikada nismo ni trebali vidjeti i upoznati, vrti se misao kroz glavu. Gledajuci plamen svijece prisjetim se uvijek tvoga obasjanog lica, dva krupna zelena oka kao najljepše drago kamenje, i plava kosa okupana sunčanom bojom, sjetim se tvojih usana na mojima, ruke u ruci i riječi "Znaš, bit cu uvijek tu za tebe". Ah, kako samo te riječi odzvanjaju svaku noć kada mi se prije spavanja otrgne suza pa poreže blijedo lice, oči i duša prokrvare, pa se u mračnoj sobi pitam gdje si, zašto onda nisi tu? I ovo je bas jedna takva noć, kada pahulje prekrivaju okolne pejzaže, po njima se prosipaju crvene kapljice moje duše koju reže sjećanje na zadnji put kada te vidjeh, kada su nam usne, tijela i duše postale jedno, baš u ovakvoj snježnoj noći, kada si mi pričao o našem budućem sinu, davao mu imena, ležao kraj mene i štitio me od cijelog svijeta, od hladnoće i prokletih pahulja. Znaš, tu noć si rekao da cemo se vidjeti opet, a nismo, nismo više nikada. Da sam samo znala da je to zadnji put da te vidim, nikada te ne bih pustila da odes tako rano, ljubila bih tvoje usne makar jednu posljednju noc i sakrila se bas kao prije u tvoj zagrljaj i bezbrižno uz plamen svijeće i par bijelih pahulja na prozoru, posljednju noc provela u spokoju, jer svaka naredna noc bez tebe tvoga zagrljaja i poljubca je samo puko preživljavanje tame i četiri hladna zida. Zato opet palim svijeću i molim Boga da mi te posalje makar u snovima da opet bezbrizno spavam, i sve dok bude mene gorit ce i jedna svijeća za tebe. Bili smo pogresni i mi, i vrijeme, i pogrešan grad i država i kilometri.

Iluzija savršenstva
<< 03/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
10326

Powered by Blogger.ba